Grupna psihoterapija kao mjesto na kojem mogu bolje upoznati sebe

O snazi susreta, pripadanja i promjene koja se događa među ljudima.

Zamisli da sjediš u krugu ljudi. Neke poznaješ, neke vidiš prvi put. Možda ti je malo neugodno. Pitaš se što bi trebala reći, koliko otkriti o sebi i hoće li te drugi razumjeti.

A onda netko počne govoriti.

Priča o svom strahu, nesigurnosti, o tome kako se često osjeća nedovoljno dobro. I dok ga slušaš, u tebi se nešto pomakne.

Pa i ja se tako osjećam.

Odjednom više nisi toliko sama u onome što proživljavaš.

Možda je upravo to početak nečeg važnog.

Nismo stvoreni da sve prolazimo sami

Od prvih dana života učimo o sebi kroz odnose s drugima. U obitelji, prijateljstvima, partnerskim odnosima, na poslu. Kroz njih otkrivamo tko smo, koliko vrijedimo, smijemo li izraziti svoje potrebe i možemo li biti prihvaćeni takvi kakvi jesmo.

Ali odnosi su ponekad i mjesta na kojima smo bili povrijeđeni.

Možda smo naučili šutjeti kako bismo izbjegli sukob. Biti jaki kako ne bismo opterećivali druge. Uvijek biti tu za sve, a rijetko tražiti nešto za sebe.I onda te iste obrasce, često nesvjesno, nosimo iz odnosa u odnos.A što kada bismo dobili priliku isprobati nešto drugačije?

Upravo to može ponuditi terapijska grupa.

U grupi se događa nešto što ne možemo doživjeti sami

Poznati psihoterapeut Irvin Yalom opisao je brojne čimbenike koji grupnu terapiju čine djelotvornom. Jedan od njih je osjećaj univerzalnosti – spoznaja da nismo jedini koji se bore s određenim osjećajima i iskustvima.

Ali grupa nam pruža mnogo više od spoznaje da nismo sami.

U njoj možemo otkriti kako nas drugi doživljavaju. Primijetiti kako reagiramo kada se s nekim ne slažemo. Što osjećamo kada nas netko ne primijeti? Kako nam je kada dobijemo podršku koju nismo očekivali?

Možemo učiti reći „ne”, a da pritom ne izgubimo odnos. Izraziti ljutnju bez straha da ćemo biti odbačeni. Pokazati ranjivost bez potrebe da je odmah sakrijemo.

I možda prvi put doživjeti da ne moramo biti savršeni da bismo pripadali.

Ne moraš znati što reći. Dovoljno je doći.

Jedna od najvećih prepreka uključivanju u grupu često je strah.

Što ako ne budem imala što reći? Što ako zaplačem? Što ako me drugi osuđuju? Što ako se ne uklopim?

Ta su pitanja sasvim razumljiva.

U geštalt terapijskom pristupu važan je upravo susret s onim što se događa sada. Ne postoji obveza da uvijek imamo spreman odgovor, da budemo zanimljivi ili da odmah ispričamo svoju životnu priču.

I šutnja može biti dio procesa.

Terapeut je tu da pomogne stvarati siguran prostor, poticati povjerenje i podržavati članove u istraživanju vlastitog iskustva.

A grupa postupno razvija svoj ritam.

U početku se možda oprezno upoznajemo. Kasnije dolaze različitosti, neslaganja, otvoreniji razgovori. I upravo kroz te trenutke možemo učiti da odnos ne mora završiti kada se pojavi nešto teško.

Ponekad se tada tek počinje razvijati prava bliskost.

Grupa je poput malog svijeta

U geštalt terapiji grupu ne promatramo samo kao nekoliko ljudi koji sjede zajedno.

Grupa je živi prostor odnosa.

U njoj se mogu pojaviti naši poznati načini ponašanja. Možda se povlačimo kada želimo nešto reći. Možda nastojimo svima ugoditi. Možda se uspoređujemo ili teško primamo podršku.

Ali ovdje imamo priliku zastati i primijetiti što se događa.

I možda napraviti nešto novo.

Umjesto da ponovno prešutimo ono što osjećamo, možemo to izgovoriti. Umjesto da se povučemo, možemo ostati u kontaktu. Umjesto da pretpostavimo što drugi misle o nama, možemo ih pitati.

Grupa postaje mjesto na kojem ne učimo samo o odnosima – nego ih doživljavamo na drugačiji način.

A ono što naučimo u grupi možemo ponijeti u svoj svakodnevni život.

I terapeut raste zajedno s grupom

Kada sam počela voditi grupu podrške roditeljima u Udruzi za autizam u Zadru, i sama sam osjećala strah i nesigurnost. Moj prvi susret sa grupom u novoj ulozi. 

Pitala sam se hoću li znati voditi grupu, hoću li prepoznati što je njezinim članovima potrebno i hoću li im moći pružiti dovoljno podrške.

Tražila sam odgovore u knjigama, edukaciji i superviziji.

A kroz iskustvo sam počela otkrivati koliko je važan sam proces koji nastaje među ljudima.

Grupa me učila da ne moram uvijek imati odgovore. 

Da su članovi jedni drugima dragocjen izvor podrške. 

Da i zastoji, frustracije i neslaganja mogu postati prilike za rast.

I da terapeut nije jedini koji nešto daje grupi.

I on kroz susrete uči, razvija se i raste.

Možeš li biti potpuno svoja, a ipak pripadati?

Možda je to jedno od najvažnijih pitanja koje nosimo kroz život.

Kako ostati vjeran sebi, a istovremeno biti blizak s drugima?

Kako reći što nam treba, a ne bojati se da ćemo zbog toga izgubiti ljubav ili prihvaćanje?

Kako dopustiti drugima da nas upoznaju i onda kada nismo snažni, nasmijani i sigurni u sebe?

Terapijska grupa može biti mjesto na kojem postupno istražujemo odgovore.

Ne kroz savjete o tome kakvi bismo trebali biti, nego kroz stvarno iskustvo susreta.

Kroz trenutke kada smo viđeni. Kada nas netko čuje. Kada se usudimo pokazati nešto što smo dugo skrivali.

I kada otkrijemo da možemo biti različiti, nesavršeni, ranjivi – i još uvijek pripadati.

Možda ne trebamo uvijek još jedan odgovor, još jednu knjigu ili još jedan pokušaj da sve riješimo sami.

Možda nam ponekad treba krug ljudi.

Prostor u kojem ćemo upoznati druge, ali i neke nove dijelove sebe.

Jer neke promjene nastaju tek onda kada dopustimo da nas netko zaista susretne.

A možda je upravo grupa mjesto na kojem počinje tvoj sljedeći važan susret – sa samom sobom.

Prepoznavanje

U tuđoj priči ponekad prepoznamo osjećaj koji sami nismo znali imenovati.

Podrška

Iskustvo da možemo biti viđeni i saslušani, bez potrebe da odmah nešto objašnjavamo ili mijenjamo.

Svjesnost

Kroz odnose u grupi počinjemo primjećivati kako reagiramo, kada se povlačimo, prilagođavamo ili želimo biti bliže.

Autentičnost

Prostor u kojem možemo istraživati kako je pokazati sebe, svoje osjećaje, potrebe i nesigurnosti.

Granice

Učimo prepoznavati gdje završavaju tuđa očekivanja, a počinju naše potrebe i izbori.

Novo iskustvo

U sigurnom, vođenom prostoru možemo pokušati nešto drugačije od onoga što inače radimo u odnosima.

Ako osjećaš da bi i za tebe grupa mogla biti prostor za jedan drugačiji susret sa sobom i drugima, pozivam te da istražiš moje grupne programe i nadolazeće susrete.

A ako imaš pitanja, nedoumica ili jednostavno želiš saznati više o grupnom radu, slobodno mi se javi. Rado ću ti odgovoriti.

GRUPNI RAD I PROGRAMI

Smirujuće iskustvo

"Prvi put sam se susrela s grupnim radom u Snježaninom online programu o Anksioznosti gdje sam htjela probati nešto novo bez ikakvog očekivanja, dobila sam nazad više nego što sam mogla zamisliti, od Snježaninog divnog nježnog pristupa i stručnog vođenja do novih spoznaja koliko toga o sebi samoj još imam za naučiti. Iz toga razloga me privuklo da se prijavim i na sljedeći program. Program je s vremenom postao jedna mala zajednica žena koje ne samo da rade na sebi već zajedno "koračaju" kroz život i uče što im se sve pruža." Andrea M.

Moj prostor

"Rad u grupi pomogao mi je da kroz tuđa iskustva i naše razgovore puno jasnije vidim i neke svoje obrasce. Sve više prihvaćam da ne mogu utjecati na sve oko sebe i učim postaviti granicu prvo sebi, kako bih bila mirnija i manje se opterećivala stvarima koje nisu u mojim rukama. Manje pretpostavljam što drugi misle ili zašto nešto rade, a više razmišljam o odnosima, kontaktu i tome gdje je moj, a gdje tuđi prostor. Posebno mi je vrijedno što u grupi često prepoznaš dio sebe i u nečijoj tuđoj priči." M.O.